Tehničke mjere zaštite prilikom zemljanih radova

 

Prilikom izvođenja zemljanih radova često se zanemaruju mjere zaštite koje kod vršenja iskopa, kanala i rovova mogu biti od životnog značaja. Odroni zemlje na radnika u kanalu čest su uzrok povreda sa smrtnim ishodom.

 

U nastavku će biti predstavljene tehničke mjere zaštite kod zemljanih radova a koje su propisane u Pravilniku o ZNR u građevinarstvu „sl.list SFRJ“ br:42/68 i 45/68.

Kod izvođenja zemljanih radova na dubini većoj od 100 cm moraju se poduzeti mjere protiv rušenja zemlje sa bočnih strana i protiv obrušavanja iskopanog materijala.

Ručno otkopavanje zemlje mora se vršiti odozgo naniže. Svako potkopavanje je zabranjeno. Kopanje zemlje na dubini većoj od 100 cm mora se izvoditi pod kontrolom određenog lica.

Pri mašinskom kopanju zemlje, rukovodilac mašinom ili poslovođa radova moraju voditi računa o bezbjednosti radnika koji rade ispred ili okolo mašine za iskop zemlje

Tesarski radovi na podgrađivanju i razupiranju iskopa moraju se izvoditi stručno, na osnovu odgovarajućih normativa i statičkih proračuna i crteža.

Ako se iskop zemlje vrši na mjestu gdje postoje instalacije gasa, električne instalacije, vode ili druge, onda se radovi na iskopima moraju vršiti po uputstvima i pod nadzorom stručnog lica određenog sporazumom između organizacija kojima pripadaju odnosno koje održavaju te instalacije izvođača radova. Ako se u toku radova naiđe na instalacije, onda se radovi moraju zaustaviti dok se ne obezbjedi prethodno pomenuti nadzor.

Prije vršenja iskopa zemlje ili čišćenja zemljom zatrpanih jama, bunara, kanala i drugog, mora se prethodno provjeriti da li eventualno nema ugljen-monoksida odnosno drugih štetnih, zapaljivih ili eksplozivnih gasova.

Za silaženje radnika u iskop i izlaženja iz iskopa moraju se obezbjediti čvrste ljestve tolike dužine da prelaze iznad ivice iskopa za najmanje 75 cm. Umjesto ovih ljestava može se obezbjediti izrada stepenica ili rampi ako je time obezbjeđeno sigurno kretanje radnika i za vrijeme padavina.

Prije početka rada na iskopu zemlje, a uvijek poslije vremenskih nepogoda, mrazeva ili otapanja snijega i leda rukovodilac iskopavanja mora pregledati stanje radova i po potrebi poduzeti odgovarajuće mjere zaštite kako bi se spriječilo obrušavanje zemlje sa bočnih strana iskopa.

Kod kopanja rovova i kanala iskop zemlje u dubinu do 100 cm može se vršiti i bez razupiranja, ako to čvrstoća zemlje dozvoljava. Iskop zemlje u dubini većoj od 100 cm smije se vršiti samo uz postepeno osiguravanje bočnih strana iskopa. Razupiranje strana iskopa nije potrebno ako su bočne strane iskopa uređene pod uglom unutrašnjeg trenja tla (prirodni nagib terena) u kom se iskop vrši niti pri etažnom kopanju do dubine veće od 200 cm.

Rovovi i kanali moraju se izvoditi u tolikoj širini koja omogućuje nesmetan rad na razupiranju bočnih strana kao i rad radnika u njima. Najmanja širina rovova odnosno kanala dubine do 100 cm određuje se slobodno. Pri dubini preko 100 cm, širina rova odnosno kanala mora biti tolika da čista širina rova posle izvršenog razupiranja bude najmanje 60 cm. Primjer slika ispod.

Ako se u rov odnosno kanal postavljaju cijevi onda razmak između cijevi treba da bude 15 cm. Ako se iskopi vrše radi temelja onda širina iskopa treba da bude veća za po 50 cm radi obezbjeđenja radnog prostora.

Drvo i drugi materijali koji se koriste za razupiranje bočnih strana rovova i kanala moraju po svojoj čvrstoći i dimenzijama odgovarati svrsi za koju su namijenjeni, shodno važećim tehničkim propisima odnosno standardima. Razupiranje rovova i kanala mora odgovarati geofizičkim osobinama, rastresitosti i pritisku tla u kome se vrši iskop, kao i odgovarajućem statičkom proračunu.

Iskopani materijal iz rovova i kanala mora se odbaciti na toliko odstojanje od ivice iskopa da ne postoji mogućnost obrušavanja tog materijala u iskop. Razmak između pojedinih elemenata oplate strane iskopa mora se odrediti tako da se spriječi osipanje zemlje, a u skladu sa osobinama tla.

Oplata za podupiranje bočnih strana iskopa (rov, kanal, jama) mora izlaziti najmanje 20 cm iznad ivice iskopa, da bi se spriječio pad materijala sa terena u iskop.

Pri izbacivanju zemlje iz iskopa, sa dubine preko 200 cm moraju se upotrijebljavati međupodovi položeni na posebne podupirače. Međupodovi se nesmiju opterećavati količinom iskopanog materijala većom od određene, sa kojom mora radnik biti upoznat prije početka rada i moraju imati ivičnu zaštitu visoku najmanje 20 cm. Vidjeti sliku ispod.

 

Skidanje oplate i zasipanje iskopa mora se vršiti po uputstvu i pod nadzorom stručnog lica. Ako bi vađenje oplate moglo ugroziti bezbjednost radnika, oplata se mora ostaviti u iskopu.

Sredstva za spajanje i učvršćivanje dijelova podupirača moraju odgovarati važećim standardima.

Ako se iskop zemlje za nov objekt vrši do dubine veće od dubine temelja neposredno stojećeg objekta, takav rad mora se vršiti po posebnom projektu, uz obezbjeđenje mjera zaštite na radi i mjera za obezbjeđenje susjednog objekta.

Pri mašinskom kopanju iskopa mora se voditi tačuna o stabilnosti mašine. Prilikom mašinskog kopanja, iskopanu zemlju treba odlagati na odstojanju koja ne ugrožava stabilnost strana iskopa, ako po izvršenom iskopu treba vršiti i druge radove u iskopu. Ivice iskopa smiju se opterećivati mašinama ili drugim teškim uređajima samo ako su preduzete mjere protiv obrušavanja usljed takvih opterećenja.

Prethodno su iznijete neke od smijernica za siguran rad pri vršenju iskopa iz domaće zakonske regulative. Za ovu oblast postoje različiti propisi i smjernice u svijetu a koji variraju u zavisnosti od lokalne regulative. Smjernice međunarodne organizacije rada koje se odnose na zaštitu na radu tokom vršenja iskopa u zemlju a kojima treba da se prilagođava lokalna zakonska regulativa su sljedeće:

Osnove:

  1. Odgovarajuće mjere opreza moraju se poduzeti kod radova kao što su iskopi, okna, radovi u zemlji, tuneli;

  • Moraju se postaviti odgovarajuće nosive zaštite radi zaštite radnika od pada ili urušavanja zemlje, stijena i drugog materijala;

  • Moraju se osigurati zaštitne naprave protiv opasnosti koje dolaze usljed pada osoba, materijala, objekata ili izliva vode u iskop, okno, podzemlje ili tunel;

  • Mora se osigurati adekvatna ventilacija tako da se koncentracija isparenja, gasova, magli, prašine i drugih nečistoća koji mogu štetno uticati na zdravlje ljudi drži u propisanim granicama a prema lokalnoj zakonskoj regulativi;

  • Da se omogući radnicima izlazak na bezbjednu lokaciju u slučaju izbijanja požara, naleta vode ili drugog materijala;

  • Da se izbjegne rizik po radnike koji može nastati u podzemnim uslovima usljed kretanja fluida, gasnih džepova a na način tako što će se prethodno izvršiti provjera terena.

  1. Nosači ili drugi potporni elementi iskopine, okna, zemljanih i podzemnih radova ili tunela ne smiju biti podizani, mijenjani ili demontirani bez nadzora stručne osobe.

  2. Svaki dio iskopine, okna, zemljanih i podzemnih radova ili tunela a tamo gdje ljudi rade, mora se povremeno pregledati u periodima i slučajevima kako je propisano lokalnom zakonskom regulativom i rezultati pregleda ostaju zabilježeni.

  3. Radovi nesmiju započeti dok se ne izvrši pregled od strane stručne osobe kako je to propisano lokalnim zakonom i zakonskom regulativom i dok se ne utvrdi da će radovi biti sigurni.

Dakle ovaj dio odnosi se uopšte na sve vrste zemljanih, podzemnih radova na iskopima, radova u tunelima i slično. Jasno je da su smjernice uopštene, date su neke osnove kao smjernice zemljama kod donošenja lokalnih zakonskih i podzakonskih akata u nastavku konkretniji dio koji se odnosi na iskope:

  1. Prije nego počne kopanje:

  • Svi radovi kopanja moraju biti isplanirani uključujući način kopanja te način zaštite;

  • Stabilnost tla mora biti potvrđena od strane stručne osobe;

  • Stručna osoba treba da provjeri da iskop neće narušiti stabilnost zgrada, objekata i puteva;

  • Poslodavac treba da utvrdi tačne pozicije podzemnih instalacija kao što su šahtovi, gasovodi, vodovodi, elektro provodnici koji mogu izazvati opasnost tokom radova;

  • Da bi se opasnost izbjegla, po potrebi se mogu isključivati dotoci u gasovode, vodovode, otpojiti napajanje elektro instalacija;

  • Ako se podzemne cijevi, elektro kablovi i slično, ne mogu ukloniti ili isključiti s napajanja, onda se trebaju zaštiti, podići i označiti ili na neki drugi način zaštititi;

  • Trebaju se odrediti pozicije mostova, privremenih puteva i nasipa;

  • Kako bi se spriječio nastanak opasnosti ako je potrebno treba izvršiti čišćenje terena od drveća, stijena i drugih zapreka;

  • Poslodavac treba utvrditi da iskopana zemlja ne sadrži opasne i štetne hemikalije ili gasove, ili druge opasne materije kao što je na primjer azbest;

  1. Radove na iskopavanju treba pratiti stručna osoba a radnicima koji vrše kopanje trebaju se dati jasne upute za rad;

  2. Strane iskopa trebaju se pregledati:

  • Dnevno, prije smjene i posle prekida u radu koji je trajao duže od jednog dana;

  • Nakon svake radne operacije koja je izazvala potrese;

  • Nakon iznenadnog pada zemlje;

  • Nakon značajnijeg oštećenja potpora;

  • Nakon jake kiše, smrzavanja ili snijega;

  • Kad se naiđe na stjenovite formacije.

  1. Nikakav teret, postrojenje ili opremu ne treba stavljati ili pomjerati u blizini ivice u blizini iskopa tamo gdje postoji realan rizik da bi to moglo uzrokovati obrušavanje koje može ugroziti osobe, osim ako su poduzete mjere na potpornom osiguranju nosačima strana koje će spriječiti obrušavanje.

  2. Moraju se postaviti adekvatne barijere koje će spriječiti da vozilo upadne u iskop. Teškim vozilima ne treba dozvoliti približavanje iskopima osim ako nisu poduzete preventivne mjere koje će spriječiti obrušavanje.

  3. Ako će iskopavanje negativno uticati na bezbjednost strukture na kojoj osobe rade, onda se moraju poduzeti preventivne mjere zaštite koje će spriječiti urušavanje takve strukture.

  4. Strane iskopina u kojima su radnici izloženi riziku od pokretanja tla trebaju se osigurati potpornim nosačima ili na neki drugi učinkovit način.

  5. Svi radovi na potpori trebaju se periodično provjeravati kako bi se osiguralo da su veziva i klinovi stegnuti i da nema prekomjernih izvijanja i uvrtanja potpornog materijala.

  6. Drvena potporna konstrukcija kod izloženosti promjenjivim vremenskim prilikama treba se pregledati na eventualna napuknuća ili isušenost.

Uzimajući u obzir smjernice iz pravilnika o ZNR u građevinarstvu „Sl.list SFRJ“ br.42/68 i 45/68, zatim preporuke MOR-a (međunarodna organizacija rada), te smjernice drugih svjetski priznatih standarda u ovoj oblasti (SAD, Kanada) u nastavku predstavljamo jednu opštu uputu za siguran pri vršenju zemljanih iskopa a koja se može dorađivati i prilagođavati prilikama na terenu:


 

Opšta uputa za bezbjedan rad pri vršenju zemljanih iskopa

Opasnosti

Pored osnovne opasnosti od obrušavanja zemlje postoje i drugi rizici koje treba imati u vidu:

  • Kontakt sa podzemnim instalacijama (gasovodi, vodovodi, elektro instalacije i slično);

  • Opasnost od otrovnih plinova;

  • Opasnost od štetnih prašina;

  • Pad predmeta u iskop;

  • Nagli nalet vode;

  • Klimatske nepogode (hladnoća, vlaga, vrućina);

  • Vibracije od obližnje mašinerije;

  • Manjak kiseonika;

  • Opasnosti od mašinerije.

Vrste tla prema američkim standardima

Tlo predstavlja smješu materijala poput pijeska, humusa, šljunka, gline, vode, zraka i mulja ili blata. Omjer pojedinih materijala određuje gustinu i povezanost zemlje. Na primjer glina je izuzetno vezivan materijal, dok su šljunak i pijesak sušta suprotnost. Dakle u osnovi možemo reći što je zemljište bogatije glinom manja je vjerovatnoća da dođe do odrona ili zasipanja zemlje u iskop, dok je kod zemljišta bogatih šljunkom i pijeskom rizik od odrona veći. Zato se prije vršenja iskopa mora odrediti vrsta tla. Američka asocijacija za sigurnost i zdravlje na radu dijeli zemljišta u četiri kategorije i to čvrste stijene, tip A, tip B i tip C zemljišta. Čvrste stijene su najstabilniji tip tla, dok su tla tipa C najnestabilnija. Tokom vršenja vertikalnih iskopa, čvrste stijene zadržavaju svoju stabilnu strukturu i obično se nazivaju imenima granit i kamen pjeskar. Pukotine na stijenama mogu predstavljati potencijalnu opasnost. Tokom vršenja iskopa u stjenovitom tlu a u zavisnosti od metode kopanja , vjerovatno će doći do pojave snažnih vibracija i udara koji mogu ugroziti stabilnost stijene. Kod zemljišta tipa A najčešće se radi o glini ili kombinaciji gline sa muljem ili pijeskom. Tip A tla predstavlja kohezivnu materiju koje može izdržati silu od 1,5 t po kvadratnoj stopi ili čak i više. Treba imati u vidu da ukoliko u ovom tipu zemlje postoje rascjepi onda se ono ne može okarakterisati kao zemljište tipa A. Mnogi stručnjaci vjeruju da ukoliko je pored iskopa aktivna teška mehanizacija koja stvara vibracije onda se tip A tla, ne može svrstati u ovu kategoriju. U tom slučaju stručna osoba treba da procijeni odnosno spusti kategoriju tla na tip B ili C. Tip B tla uključuje mješavinu kohezivnog i ne kohezivnog tla. Ova tla mogu izdržati pritisak veći od 0,5 t po kvadratnoj stopi. Ovaj tip tla čine materijali poput suhog šljunka, mulja ili muljevite ilovače, zatim zemljišta koja su prethodno raskopavana osim ako nisu klasifikovana kao zemljišta tipa C, zatim nestabilne stijene, pjeskovita glina. U kategoriju C tla, koja je ujedno i najopasnija po radnike prilikom vršenja iskopa spadaju zemljišta sačinjena od materijala kao što su šljunak, pijesak ili iloviti pijesak. Ovaj tip tla se lako prepoznaje po tome što se strane iskopa lako i kontinuirano osipaju, zatim se mogu prepoznati po curenju vode iz strana iskopa. Pritisak koji ova tla mogu podnijeti iznosi 0,5 ili manje tona po kvadratnoj stopi.

U slučajevima kada niste sigurni u koju kategoriju tla spada predmetno tlo, onda se ono uvijek treba posmatrati kao tlo C kategorije te sa tom procjenom planirati mjere zaštite pri vršenju iskopa.

Mjere zaštite

Na početku je prezentovan dio mjera zaštite na radu pri vršenju zemljanih iskopa propisan u pravilniku o zaštiti na radu u građevinarstvu „Sl.SFRJ“ broj 42/68 i 45/68. U ovom pravilniku vidjeli smo da su data tehnička uputstva o načinu vršenja iskopa. Kad su u pitanju standardi u SAD-u, oni navode da nije potrebno poduzimati mjere zaštite pri vršenju ispoka za iskope čija dubina ne prelazi 5 stopa, osim ako stručna osoba ne procjeni da postoji opasnost od obrušavanja zemlje. Za iskope dubine od 5 do 20 stopa, prihvatljivi su sistemi zaštite poput podupiranja, rada u korpi, sistem zaštitnog nagiba.

Sistem podupiranja vrši se pomoću drvenih greda i daski, metalnih oplata i profila, hidrauličnim podupiranjem. Moderni trendovi su da se sve više primjenjuje hidraulično podupiranje. Prednosti hidrauličnog podupiranja su:

  • Oprema je lagana i jednostavna za instalisanje;

  • Lako se podešavaju za različite dubine i širine kanala.

Pneumatsko podupiranje je slično hidrauličnom sa razlikom što se za pneumatsko podupiranje koristi zrak pa tako na mjestu radova mora postojati zračni kompresor koji će stvoriti pritisak zraka u cijevi.

Drugi sistem podupiranja je pomoću cijevi sa navrtnjima gdje se ručnim okretanjem navrtnja stvara pritisak na zid kanala. Pri ovakvim radovima postoji rizik po radnika koji se nalazi u kanalu i podešava navrtanj.

Sistem zaštitnih korpi funkcioniše tako što se u kanal spušta korpa u kojoj se nalazi radnik. Dakle ovaj sistem direktno štiti radnika ali ne sprečava odron zemlje u kanal na drugim mjestima gdje se korpa ne nalazi. Korpe se mogu kombinovati i sa drugim tehničkim mjerama zaštite. Kako napreduju radovi, korpa se u kanalu pomijera. Pri tome treba uzeti u obzir da korpa može izdržati eventualno obrušavanje zemlje na nju ali isto tako da korpa mora zaštiti radnika unutar nje tj da ne dođe do zatrpavanja radnika zemljom sa prednje strane kanala.

Treba imati u vidu i sljedeće:

  • Tokom pomijeranja korpe u kanalu, osoba mora biti van korpe;

  • Vrh korpe mora biti najmanje 18 inči iznad nivoa materijala koji se eventualno može obrušiti na nju;

  • Nakon što se korpa postavi, šupljine između korpe i zida rova treba popuniti iskopanim materijalom kako bi se izbjeglo pomijeranje korpe uzrokovano obrušavanjem materijala u rov;

  • Neke korpe su dizajnirane tako da se na jednu korpu može postaviti još jedna korpa. Ovdje treba biti oprezan i poduzeti preventivne radnje da se spriječi razdvajanje i razbijanje dviju korpi usljed obrušavanja materijala na njih.

Kopanje pod nagibom i stepenasto kopanje

Još jedna tehnika kopanja dozvoljena do dubine 20 stopa. Kod ovakvog načina rada, važnu ulogu igra tip tla jer ono određuje potrebni ugao nagiba. Tehnički, ovaj način kopanja se izvodi na tri načina kako je prikazano na slikama ispod.

Određivanje ugla nagiba vrši se u zavisnosti od vrste tla. Prikaz je dat u tabeli ispod.

 

Tip tla

Odnos visina /širina

Ugao nagiba

Stabilna stijena

Vertikalno

90⁰

Tip A

¾ : 1

53⁰

Tip B

1:1

45⁰

Tip C

1 ½ : 1

34⁰

Tip A kratkoročno

½ : 1

63⁰

 

Slikovno pojašnjenje prethodne tabele:

 

U slučajevima kada se iskopu susreću dvije vrste tla u slojevima jedno iznad drugog, onda se postupa na sljedeći način. Ako je čvršće i stabilnije tlo iznad tla koje je podložnije eroziji, onda se čvršće tlo kopa pod nagibom kao i tlo ispod tj po metodologiji kako se kopa slabije zemljište. U slučajevima kada je slabije tlo tj tlo podložnije osipanju iznad čvršćeg tla onda se svako tlo kopa po metodologiji kako je definisano u prethodnoj tabeli. Primjeri su slikovito prikazani na slikama ispod.

Kod stepenastih iskopa, dubina prvog stepenika ne smije biti viša od 4 stope (1,2 m), dok svaka naredna kako se ide prema vrhu iskopa može biti duga u vertikali do 5 stopa tj 1,5 m. Važi samo za tla tipa A. Pogledati slikovit primjer ispod.

Kod zemljišta tipa B kopanje na način prikazan na gornjoj slici, dozvoljen je samo ako je zemljište dovoljno kohezivno s tim da visina stepenaca ne samo kod prvog stepenika već i kod ostalih gledajući verikalno ne smije biti viša od 4 stope.

 

 

Odlaganje iskopine

Iskopina se odlaže na udaljenost najmanje 2 stope (oko 0,61 m) od ivice iskopine. Ova udaljenost se računa od same ivice iskopa pa do početka odlagališta odnosno najniže tačke gomile iskopanog materijala. Primjer je prikazan na slici ispod.

Iskopina se odlaže na način da se pazi da ne dođe do obrušavanja, odnosno vraćanja iskopanog materijala u iskop. Prilikom odlaganja iskopine treba obratiti pažnju na kanalisanje iste kako bi se spriječilo da eventualne oborinske vode ne odlaze u iskop. Dakle prethodno su iznijete neke od tehničkih mjera zaštite propisane američkim standardima. U nastavku slijede dodatna uputstva za rad u i oko iskopa.

Materijali, mašine i oprema

Tokom izvođenja radova na iskopavanju a posebno kod većih zahvata, vlada dinamično okruženje. Pored poduzimanja tehničkih mjera na smanjenju rizika od obrušavanja materijala u iskop, treba poduzeti i tehničke mjere zaštite samog prostora oko iskopa. U prostoru oko iskopa, treba obratiti pažnju na mašine, postaviti barijere koje će spriječiti prilazak teške mašine blizu ivice iskopa. Postaviti sigurnosne znakove. Tehničke mjere koje se moraju poduzeti na prostoru oko iskopa i uputstva odnosno sigurnosne informacije koja se moraju dati radnicima na licu mjesta mogu na primjer sadržavati sljedeće:

  • Viseći tereti ili oprema sa mašine mogu zakačiti radnika ili ga pregaziti;

  • Alarm vozila kod vožnje nazad u slučaju da nije u funkciji može prevariti radnika;

  • Pratiti smjer kretanja opreme i mašinerije;

  • Koristiti svjetlosne i ručne signale;

  • Održavati rasvjetnu opremu na radilištu u ispravnom stanju;

  • Zaštititi električne instalacije od mehaničkih oštećenja;

  • Prije početka punjenja kamiona, treba provjeriti šta se nalazi sa druge strane prikolice;

  • Kod rada u blizini teških mašina i vozila, koristiti reflektujuću odjeću (reflektujući prsluk, hlače, radno odijelo sa reflektujućim trakama i slično);

  • Kada nisu u potrebi, kašike utovarivača treba da su spuštene na zemlju;

  • Kada upravljaš teškom mašinom i radiš poslove kao što su guranje balvana, prevrtanje stijena i slično, detaljno provjeri da u blizini nema osoba koej mogu biti ugrožene;

  • Redovno provjeravaj radnu opremu i mašine a sve nedostatke prijavi nadređenom;

  • Radnici van mašine a koji se kreću u blizini mašine ne trebaju računati na to da ih vozač mašine vidi već suprotno i tako postupati.

Kod ručnog upravljanja materijalom, treba obratiti pažnju na sljedeće: Prilikom punjenja goriva u mašine, ne smije se pušiti a motor vozila mora se ugasiti. Potrebno je upoznati se sa lokacijom vatrogasne opreme. Tokom prenošenja tereta treba obratiti pažnju na njegovu masu, zatim na puteve kretanja koji na aktivnom radilištu često mogu biti zakrčeni. Kada je tijelo pod opterećenjem, ne treba se uvrtati u tijelu, okretanje izvršiti uvrtanjem stopala u željenom smijeru. Nemoj trčati preko radilišta. Za spuštanje u kanal koristi pomagala kao što su ljestve, konopac, platforme. Ne skakati u kanal. Zabraniti neovlašteno korištenje mašina i opreme. Opremu u kvaru označiti ili ukloniti sa radilišta. Za prelaske preko kanala odnosno iskopa osigurati adekvatne prelaze tj mostove.

Opasne radne atmosfere

Pri silasku u iskope, posebno bunare, šahtove i jame, postoji rizik od pojave opasnih i otrovnih plinova. Američki standardi nalažu da stručna osoba mora izvršiti provjeru radne atmosfere prije ulaska radnika u iskope dubine veće od 4 stope. Pravilnik o zaštiti na radu u građevinarstvu „Sl.list SFRJ“ br.42/68 i 45/68, takođe nalaže da se izvrše provjere da li u bunaru, šahtu ili jami postoje opasni gasovi gdje je rečeno da provjeru vrši stručna osoba odgovarajućim metodama i sredstvima. Ovim pravilnikom nije definisana dubina od koje se mora vršiti provjera.

Posebno rizične zone za pojavu otrovnih plinova su u blizini ugljenokopa, industrijskih cjevovoda, u blizini industrijske i gradske kanalizacije.

Treba razmotriti sljedeće rizike:

  • Manjak kiseonika. Na primjer voda, najčešće se radi o kišnici koja prolazi kroz zemlju i nailazi na kamen krečnjak, tu nastaje kisela reakcija usljed čega nastaje ugljen dioksid. Ugljen dioksid je plin teži od vazduha te će potisnuti kiseonik sa vazduhom ka gore. Na ovaj način može doći do gušenja radnika;

  • Organske komponente. Usljed raspadanja različitih organskih materijala u zemlji ili akumuliranja rasute nafte u zelji mogu nastati dovoljne količine zapaljivih i eksplozivnih gasova;

  • Ugljenmonoksid. Usljed rada motornih vozila sa unutrašnjim sagorijevanjem u blizini iskopa može pod određenim okolnostima doći do nakupljanja ovog otrovnog plina u jami.

Kao zaštitne mjere treba poduzeti sljedeće:

 

  • Ako je koncentracija kisika pala ispod 19,5 % ili je viša od 23,5 % u radnoj zoni treba obustaviti radove i udaljiti radnike iz takve zone;

  • Ako je koncentracija zapaljivih plinova došla do 20 % ili više od najniže tačke paljenja tog gasa radovi se zaustavljaju i radnici sklanjaju na bezbjednu lokaciju;

  • Ako koncentracije štetnih i otrovnih gasova prelaze MDK ili KDK vrijednosti, radovi se zaustavljaju ili se izvode uz korištenje lične zaštitne opreme (izolacioni aparati, gas maska sa odgovarajućim filterom i slično);

  • Korištenje užeta za signalizaciju opasnosti i izvlačenje radnika iz jame. U ovakvim situacijama mora se obezbjediti i radnik koji će pratiti situaciju a nalaziće se iznad jame.