Posude pod pritiskom i pregledi posuda pod pritiskom

Posude pod pritiskom spadaju u rizičnu grupu tehnološke opreme i uređaja te je stoga razumljivo da postoje posebni propisi i pravila koji tretiraju ovu oblast. U FBiH na snazi je stari Pravilnik o tehničkim normativima za stabilne posude pod pritiskom Sl.SFRJ broj 16/83.

Pod stabilnim posudama pod pritiskom podrazumijevaju se posude pod pritiskom koje ne mijenjaju svoju lokaciju od punjenja do pražnjenja iste uz ispunjenje sljedećih uslova: radni pritisak posude veći od 1 bar; akumulirana energija zauzima zapreminu veću od 0,3 m3.

Radi bezbjedne upotrebe posuda pod pritiskom, propisani su tehnički uslovi  za eksploataciju zatim obaveze ugradnje opreme za punjenje i pražnjenje zatim kontrole i sigurnosne armature. Dalje propisan je postupak i način obilježavanja podataka na posudama pod pritiskom a koji se tiču čovjekove i životne okoline. Još je propisana tehnička kontrola posuda pod pritiskom i njihove armature.

Proračun za posude pod pritiskom i tehnički uslovi

Za sve posude koje su definisane kao posude pod pritiskom a koje se koriste s ciljem kompletiranja tehničke dokumentacije radi se proračun čvrstoće i stabilnosti posude u zavisnosti od namjene, vrste i klase posude pod pritiskom. Proračun posude pod pritiskom uzima sljedeće vrste opterećenja u obzir: mirna stvorena pritiskom, dinamična sa naglim promjenama pritiska, stvorena statičkim pritiskom radnog fluida, sopstvenom masom posude, izazvane vjetrom, seizmičkim potresom, sopstvenim vibracijama i vibracijama dodatnih uređaja kao i provjeru složenih naprezanja izazvana: pritiskom na zidove posude, sopstvenom masom posude, silom od seizmičkih potresa, temperaturnim poljima u materijalu i lokalna naprezanja na mjestima priključivanja. Na osnovu nabrojanih opterećenja i naprezanja a zavisno od namjene, klase, veličine i oblika, proračunavaju se sljedeći dijelovi posude pod pritiskom: omotači; danca; pojačanja otvora i poklopaca; priključni nastavci i njihova pojačanja; prirubnice i prirubnički spojevi; ukrućenja omotača; stezni i vezivni dijelovi u unutrašnjosti posude; potporne noge i sedla; temeljne ploče i temeljni vijci kao i drugi dijelovi koji mogu uticati na siguran rad i bezbjedan transport, montažu, ispitivanje i eksploataciju.

Pri formiranju tehničke dokumentacije posude pod pritiskom mora se dokazati i klasa kvaliteta zavarenih spojeva, položaj i vrsta vara i njegove dimenzije i sačiniti zapisnik o kontroli kvaliteta zavarenih spojeva.

Oprema posude pod pritiskom

Svaka posuda pod pritiskom mora imati sljedeću opremu i dijelove:

- uređaj za odvajanje posude od cjevovoda za odvod odnosno dovod radnog fluida;

- Uređaj za pražnjenje ugrađen na najvišem dijelu posude;

- uređaj za odzraku, i manometar za očitanje trenutnog pritiska;

- sigurnosni ventil za ispuštanje viška fluida u slučaju prekoračenja dozvoljenog pritiska.

Manometar se po pravilu ugrađuje preko trokrake slavine ili trokrakog ventila. U izuzetnim slučajevima na posudama koje imaju veći radni pritisak od 25 bar ili radnu materiju temperature veće od 250 oC kao i u slučajevima kada je radni fluid otrovan, eksplozivan ili rashladni umjesto trokrake slavine postavlja se poseban priključak sa uređajem za zatvaranje za priključenje drugog manometra. Klasa tačnosti u procentima ugrađenog kontrolnog manometra zavisi od nadpritiska posude i iznosi:

- za posude do 10 bar, manometar klase tačnosti 1,5 %

- za posude od 10 do 40 bar, manometar klase tačnosti 1,5 %

- za posude iznad 40 bar, manometar klase tačnosti 1 %

Pritisak koji očitava manometar mora biti podešen tako da gornja granica na skali manometra mora biti najmanje P=1,3 x p(radni) ₊ 2 bar.

Najveći dozvoljeni radni pritisak označen je na skali manometra crvenom bojom odnosno crtom i mora biti označen tako da bude jasno vidljiv operatoru. Takođe manometar mora biti označen žigom ovlaštene ustanove za kontrolu mjernih uređaja i instrumenata.

 Svaka posuda pod pritiskom mora imati barem jedan ventil sigurnosti. Danas su najčešće u primjeni sigurnosni ventili sa oprugom ili tegom. Izuzetno od ovog oprema posude pod pritiskom i ventilom sigurnosti ne zahtijeva se ako je izvor radnog fluida opremljen manometrom i ventilom sigurnosti a najveći radni pritisak posude nije niži od pritiska u izvoru radnog fluida i pri tom je isključena mogućnost povećanja radnog pritiska u posudi usljed hemijske reakcije ili dovođenja toplote. Sigurnosni ventili se po pravilu postavljaju na najviše mjesto posude, na taj način se spriječava eventulano začepljenje radnim fluidom. Ako to nije moguće zbog same konstrukcije posude, onda se ventili postavljaju na cjevovodu ili posebnom ogranku uz uslov da između posude i ventila nema uređaja za zatvaranje vodeži računa da pri njihovom aktiviranju i ili ispitivanju osoblje ne bude ugroženo radnim fluidom.

Sigurnosni ventili podešavaju se tako da se otvaraju i rasterećuju posudu pri prekoračenju najvećeg dozvoljenog pritiska. Potpuno otvorenom sigurnosnom ventilu prekoračenje ne smije da bude veće od 0,5 bar za posude pod pritiskom do 3 bar, 15 % za posude pod pritiskom od 3 do 60 bar a elementi i dijelovi kojima se podešava stupanje u dejstvo ventila sigurnosti moraju biti tako izvedeni da nije moguća nehotična promjena podešenog položaja i da je moguće njihovo plombiranje u svakom položaju. Svi sigurnosni ventili se plombiraju i pregledaju od strane ovlaštene ustanove. O ispitivanju ovlaštena ustanova sačinjava zapisnik i dostavlja vlasniku sigurnosnog ventila.

Sigurnosni ventili sa radnim pritiskom većim od 16 bar ili za radni fluid koji je zagrijan ili štetan za zdravlje ljudi mora imati izduvnu cijev za odvod radnog fluida van radne prostorije. Ako ovo nije moguće, onda se izduvni medij mora voditi u poseban uređaj za apsorpciju ili neutralizaciju.

Način obilježavanja posuda pod pritiskom:

Svaka posuda pod pritiskom mora imati tablicu sa osnovnim tehničkim podacima što uključuje:

- naziv proizvođača;

- Fabrički broj;

- Inventarni broj;

- Naziv radnog fluida;

- Klasu posude;

- Godinu proizvodnje;

- Datum ispitivanja;

- Najveći radni pritisak;

- Najveća temperatura fluida;

- Zapremina radnog prostora;

- Masa prazne posude.

 

Pločica se postavlja na zid posude tako da je uvijek za vrijeme rada vidljiva i mora biti čista i neoštećena.

Tehnička kontrola posuda pod pritiskom:

Posude pod pritiskom ispituju se na mjestu njihove upotrebe. Ovo ispitivanje obavlja se periodično a najkasnije za 6 za 6 godina.

Unutrašnji pregled posuda pod pritiskom, vrši se svake 3 godine. Ako nije moguće izvršiti unutarnji pregled posude onda može se izvršiti ispitivanje pritiskom uz istovremenu kontrolu debljine stijenke posude i zavarenih spojeva metodama bez razaranja posude i spojeva.

Vanjski pregled posude pod pritiskom, kod posuda I i II klase vrše se svake godine, kod posuda klase III svake 2 godine a posude klase IV imaju vanjski pregled svake treće godine. Pregled nije obavezan u godini u kojoj je je izvršeno ispitivanje pritiskom ili unutarnji pregled. Pri vršenju vanjskog pregleda posude pod pritiskom pregleda se funkcionisanje sigurnosnih sistema posude i opreme na posudi i opšte stanje prostora gdje se posuda nalazi i koristi.

Vanredni pregledi posuda pod pritiskom vrše se u sljedećim slučajevima:

- ako je posuda pod pritiskom bila van pogona više od 2 godine;

. ako je posuda premještena na drugu lokaciju;

- ako postoji sumnja da je postrojenje oštećeno i da postoji rizik po ljude i okolinu;

- ako su napovršinama posude vidljive prsline i zarezi i slično;

- ako jedan od redovnih pregleda nije dao zadovoljavajuće rezultate.